Izvješće Ujedinjenih naroda o stanju svjetskoga stanovništva u 2004.

U Rimu je 15. rujna predstavljeno izvješće Ujedinjenih naroda o stanju svjetskoga stanovništva u 2004. godini, u kojemu se upozorava na činjenicu da politika smanjenja nataliteta nije dovela do manjega siromaštva svjetskoga pučanstva, kako je bilo predviđeno na Svjetskoj konferenciji o stanovništvu, koja je prije deset godina održana u Kairu. U Africi se, primjerice, u posljednjem desetljeću stopa plodnosti smanjila, ali to nije dovelo do obogaćenja, nego je naprotiv siromaštvo poraslo za 43%. Nastavlja se, stoga, rasprava između onih koju su u Kairu isticali važnost programa za reproduktivno zdravlje ženâ, seksualnoga odgoja mladih te planiranja obitelji, i drugih, poput Svete Stolice, koji su u svrhu suzbijanja siromaštva oduvijek davali prednost razvojnim programima. Danas na Zemlji živi nešto manje od 6 i pol milijarda osoba, a do 2050. godine njihovbi broj mogao doseći gotovo 9 milijarda. Starenje pučanstvakao i veliki porast brojamladih ljudi, širenje side, posebice u afričkim zemljama – predstavljaju nove probleme koji mogu narušiti ravnotežu stanovništva na zemlji. Govoreći o ovogodišnjemu izvješću Ujedinjenih naroda, Antonio Golini, demograf na Sveučilištu “La Sapienza” u Rimu i sudionik na Konferenciji u Kairu, u razgovoru za naš radio rekao je kako izvješće polazi od položaja žene, što predstavlja pozitivan pristup, jer se žena i bračni par nalaze u središtu sustava rađanja, pa je stoga pravo podsjetiti na njihovu odgovornost. No, čini mi se neobično da je u izvješću jasno naznačeno kako brojevi i stope koji se odnose na promjene stanovništva, danas imaju malu ili nikakvu važnost, odnosno da je najvažnije ponašanje žene i bračnoga para – nastavio je profesor Golini, te dodao kako to nije istinito, jer mora postojati povezanost između pojedinačnih poticaja i zajedničke politike.Goruća pitanja poput pobačaja, međunarodnih migracija, obazrivosti prigodom razgovora o temi seksualnoga života mladih, o kojima se razgovaralo u Kairu prije deset godina, postoje i danas, ali su prikrivena. O načinu njihovoga rješavanja, naime, postoje ogromne razlike između Sjeverne Europe, islamskih zemalja i zemalja Latinske Amerike – kazao je nadalje profesor Golini te na posljetku napomenuo kako bi stanovnici zemalja na Zapadu trebali biti manje arogantni prema ostalim kulturama te više uvažavati mišljenje drugih.