950. obljetnica velike šizme

15. lipnja, navršava se 950 godina od Istočnoga raskola, tragičnoga događaja čije je posljedice i danas, uz najbolju volju, još uvijek vrlo teško ukloniti. Povijesno, događaj iz 1054. godine, kada je došlo do međusobnoga izopćivanja, predstavlja tek sam završetak dugogodišnjih nesporazuma –rekaoje u razgovoru za naš radio otac Edward Farrugia, profesor na Papinskome istočnom institutu u Rimu. Uz jezične, kulturne, liturgijske, disciplinske idruge razlike, do raskola je – teološki gledano – ponajprije došlo zbog pomanjkanja ljubavi – nastavio je profesor Farrugia, istaknuvši kako ipak ne može biti riječi o konačnome raskolu, o čemu najbolje svjedoče posljednja ekumenska nastojanja, među koje svakako valja ubrojiti i nedavni, vrlo srdačan susret pape Ivana Pavla II. i carigradskoga ekumenskog patrijarha Bartolomeja I..

Govoreći o posljedicama raskola, profesor je kazao kako su one ponajviše ekleziološke naravi. Zanimljivo je spomenuti kako je papa Urban II., 30 godina nakon raskola, htio znati razlog zbog kojega se na Istoku njegovo ime ne spominje u liturgijskim molitvama. Tada je bila sazvana i Sinoda u Carigradu, ali na njoj nisu znali odgovoriti na ovo pitanje. Svakako, jedan od najtragičnijih događaja bio je Četvrti križarski rat, 1204. godine, koji se na koncu pretvorio u pustošenje Carigrada. Iako je tadašnji papa Inocent III. osudio te žalosne događaje, posljedice su ipak ostale. No, utješno je reći kako raskol nikada nije zaživio do kraja, o čemu svjedoče brojni primjeri – nastavio je profesor Farrugia, spomenuvši kako su još u 17. stoljeću pojedine pravoslavne zajednice pozivale isusovce i kapucine da ispovijedaju njihove vjernike tijekom korizme. Na koncu ostaje nada da će Crkva odvažno nastaviti putem koji su, prije 40 godina, papa Pavao VI. i patrijarh Atenagora naznačili svojim povijesnim susretom u Jeruzelemu – zaključio je otac Edward Farrugia, profesor na Papinskome istočnom institutu u Rimu.